,,Nas’niče, vi sve ovo kačite na tviter? Možemo da vidimo?”
Šta sad da radim?? pomislih. Da li je dobro da moji učenici vide ili ne vide moj tviter nalog? Gde vodi jedan scenario, a gde drugi? Zar ga neće između ostalog i sami pronaći? Da li ću morati da prilagodim svoje izražavanje na tviteru i drugde?
Na poslednjem od sastanaka sa osnovcima, nakon mnogo smeha na jednu posebno sočnu foru kakvu samo neiskvareni pubertetlija može da smisli (kačim spisak ubrzo), izletelo mi je da moram da je zabeležim, na šta su oni postavili navedeno pitanje.
Jedna od očiglednijih verovatnih posledica toga da znaju da beležim njihove provale je da će se od sada još više truditi da budu smešni na času. Ovo nije nužno loše, ako ne remeti samu poentu časa, ali je dosta izvesno da to na neki način utiče na sam čas. Na koji način i koliko? Nemam pojma.
Da, sada kada znaju za moj nalog, biće im lakše da ga pronađu, ali koliko bi im inače nanosekundi više bilo potrebno da dođu do njega? Ili do bilo kakve druge informacije o meni ili bilo kojoj drugoj osobi u njihovom svetu?
Ovo je samo jedan primer ovakvih situacija koje se dešavaju meni i, siguran sam, brojnim drugim ljudima koji rade u oblasti edukacije. Isto tako, kada sam dodao članove učeničkog parlamenta jedne osnovne škole u fejsbuk grupu preko koje ćemo planirati aktivnosti, jedna učenica je preko telefona otvorila moju profil sliku i rekla oduševljeno ,,Vau, Vi imate baš puno lajkova na Vašoj slici!”.
,,Zar je to bitno?”, upitah je praveći se naivan.
,,Bože, naravno!” odgovorila je standardnim ovo-vi-odrasli-nećete-razumeti tonom.
Mislim da mi je profesorski rejting u tom trenutku skočio jedno dobrih 20-30% u njihovim očima. Ili možda nije? To je poenta, ne znam.
Jasno je da se ovde ne radi samo o fejsbuku i tviteru, već o tome da smo svi jelte svesni da se svet oko nas sve brže menja, da dolaze neki novi klinci bla bla… dobro, a da li smo svesni na koji tačno način treba da prilagodimo svoj pristup učenicima? Kako i koliko sve te promene utiču na nas/njih/njihovo usvajanje znanja?
Ne moram da posebno ističem koliko je, paralelno sa svim tim, besmislena najveća konstanta u njihovoj školskoj svakodnevici, a to je zastarelost većine onoga što uče u regularnoj nastavi. To sam još dublje uvideo jednom prilikom kad sam toj ekipi učenika ponudio da pomognem u učenju, da im između ostalog pokažem i neke tehnike za učenje i pamćenje informacija. Svidela im se ideja i pokušali smo to da primenimo na biologiju i geografiju.
Čitajući njihove udžbenike pokušao sam doživim smisao toga što im se prenosi. Zamolio sam momka koji je učio biologiju da u jednom pasusu podvuče sve reči koje mu nisu jasne. Podvukao je 10ak reči i sintagmi, od kojih sam neke očekivao (npr. biom), dok je jedna bila ,,živi organizmi”. Začudio sam se na trenutak zašto već ne zna ovu reč, i onda mi je sinulo – pa i on mora negde prvi put da je čuje!
Da li udžbenik uzima ovo u obzir? Ne, udžbenik podrazumeva ne samo da momak zna šta znači živi organizam, već i da je krajnje vreme da sa svojih 13-14 godina nauči šta je biom i biocenoza.
Bilo mi je potrebno da tri puta pročitam pasus da bih razumeo šta je tačno pisac hteo da kaže o biomima i biocenozi. Tri puta. Imam 27 godina, nisam previše glup. Tri puta. Imao sam peticu u osnovnoj iz biologije, majke mi. Tri puta.
Ne pišem sve ovo da bih se žalio, kukao itd. već želim da nađem neke funkcionalne, brze odgovore (dok ne nađemo zaista dobre, dugoročne odgovore) na pitanje odakle početi sa praktičnom reformom obrazovanja. Šta svi mi koji radimo sa mladima treba da radimo, menjamo i unapređujemo u svom radu? Imam neke ideje, neke već i primenjujem, ali želim da čujem i vaše.
Ono što svakako ne vredi raditi je čekati zvaničnu reformu da nešto smisli. Verujte mi, analizirali smo nedavno predlog strategije razvoja obrazovanja Srbije (pdf) i u većini oblasti stvari baš, baš ne izgledaju dobro.
Dakle, šta konkretno da radi neko ko radi sa prvacima, drugacima, petacima, sedmacima, zatim sa gimnazijalcima, učenicima stručnih škola…? Šta raditi sa biologijom, geografijom, istorijom, muzičkim…? Za svakog od njih mora da se nađe odgovor, i za redovne nastavnike i profesore i za nas edukatore-infiltratore. Ne znam puno o osnovcima, ali gledajući tog nemirnog pubertetliju ispred svog udžbenika iz biologije i slušajući one momke iz Meka, mogu da potpišem da ih biomi ne samo ne interesuju, već, ukoliko ih baš ne interesuje sama biologija, biomi nemaju apsolutno nikakvu vrednost za njih čak i ako nauče svaki podatak o njima.
Predložiću neke svoje odgovore u narednom postu.