Zašto (ni)je bitan profesorkin govor – treća strana medalje
Problem nije u tome što se (ne) slažemo sa profesorkinim govorom – o tome naravno možemo da diskutujemo. Problem je što se raspravljamo sa profesorkom (to jest srpska urbana blogo-tvito-fejsosfera), umesto sa glasnikom – Blicom – koji zapravo i nije samo glasnik. Niko nije dužan da objavi profesorkin govor, ali se Blic očigledno osetio pozvanim. Zašto?
Problem je što je medijska kuća Blic, u trenutku kada je obrazovanju više nego ikad potrebna reforma i kada je bitno voditi ozbiljne razgovore o njoj (i još bitnije, preuzimati konkretne ozbiljne korake), odlučila 1) da je kompetentna da daje doprinos ovoj diskusiji i zatim da 2) kao svoj doprinos ponudi ovaj tekst, sa svojim jasno izraženim stavom kako su ovde u pitanju prave vrednosti.
S tim u vidu, ko je stavoviti autor teksta M.L? Da li on/ona ima dugogodišnje iskustvo/kompetencije/itd. pa da može da proceni šta je pravi profesor i da oceni ovaj tekst kao nešto što će se pamtiti do kraja života?
I tako dalje i tako dalje. U trenutku kada vodimo raspravu o tom tekstu, koliko god se (ne) slagali sa tekstom, mi iznošenjem svog stava posredno potvrđujemo da ono što Blic napiše ima svoju vrednost, da može sa autoritetom da aminuje tuđe stavove, bilo da su o obrazovanju, modi, zdravlju, životu.
Mediji imaju onoliku ulogu i težinu koliku mu daju njihovi čitaoci. Želim da mi Blic bude jedno od mesta gde ću saznati da se npr. desila javna diskusija na temu ,,Šta su prave vrednosti u obrazovanju”. Ne želim da Blic bude jedan od učesnika u diskusiji ,,Šta su prave vrednosti u obrazovanju”. Ponavljam, moj jak utisak je da raspravom o profesorkinom tekstu, svi kolektivno trošimo vreme šaljući poruku ,,Blic bi trebalo da ima odgovornost da piše kvalitetno o obrazovanju, a objavljuje ovako nešto”. Blicu ne treba da ima tu odgovornost niti mi treba da je očekujemo od njega, osim ako nismo jasno procenili da to želimo. Ako su oni sami gurnuli taj tekst nama pod nos, i ako smo shvatili da nemaju pojma kako treba da pristupe obrazovanju, sledeći sličan, stavovit tekst treba prosto ignorisati.
Vaši sati su dragoceni. Ako se bavite ili želite da se bavite reformom obrazovanja, vodite diskusiju na pravim mestima sa pravim ljudima, ili preuzmite druge konkretne korake da nešto uradite. Ne dozvolite da neko nekompetentan troši vaše vreme diktirajući na koji način treba da se priča o i bavi ovom temom i nemojte da budete u iluziji da komentarisanjem ovakvog teksta čuvate čistim nekakav intelektualni vazduh Srbije i učestvujete u nekoj pravoj borbi za obrazovanje. Taj tekst je zamka i bavljenjem njim i sličnim tekstovima taman nismo uradili dovoljno drugih, bitnijih stvari da bi se nešto zaista i promenilo.